Hutba – Bakijska džamija, 10.07.2015.
Zahvala pripada Uzvišenom Gospodaru. Zahvaljujemo Mu na svakom stanju u kojem smo, i molimo Ga da nas sačuva od stanja stanovnika vatre. Salavat i selam Njegovom miljeniku Muhammedu, časnoj i plemenitoj porodici, vrlim ashabima.
Svjedočim da nema drugog Boga osim Jednoga Jedinoga, Uzvišenog Gospodara, Stvoritelja nebesa i zemlje. Svjedočim da je Muhammed posljednji od Njegovih Poslanika. Molim Allaha dž.š., da živimo sa ovim svjedočanstvom, da ga dostojno kroz svoj život nosimo, i kada duše budu tijelo napuštale da upravo ovo budu naše zadnje riječi.
Draga braćo, u jednom lijepom arapskom stihu pjesnik kaže: „Onaj ko stalno razmišlja o onome što je oko njega, u svemu će pronaći ibret i iz svega će izvući pouku. “ Dvadeset godina nakon završetka agresije na Bosnu i Hercegovinu, mi smo sa jedne strane tužni, a sa druge ponosni. Tužni smo zbog svakog dragog insana koji više nije među nama, a koji je nosio La Ilahe Illellah Muhammedu Resulullah. Drago bi nam bilo da je živio svoj život, formirao svoju porodicu, da nam je ostavio iza sebe dječicu koja će graditi ovu domovinu.
A sa druge strane ponosni smo, kao narod, što se nama ne može prepisati da je politika naša bila činiti zločin. Ne može nam se pripisati da smo mi rušili bogomolje, nego su pripadnici Armije Bosne i Hercegovine bili vitezovi, gazije, koji su poštovali hurmet.
Nakon što je jedan sin Ademov ubio drugog sina, Gospodar je kazao:„Ona osoba koja ubije nekoga, nedužnoga, ili šireći tim ubistvom nered po zemlji, kao da je sve ljude na ovom svijetu pobio…“ Ulemma kaže: „Razlog za to što ona osoba koja na Allahovom putu ubije nekoga, da je bivao u prilici da to uradi svakom čovjeku, to bi uradio“, jer se usudio udariti na ono što je najsvetije, najsvetije što je Allah dž.š., nama dao. Prvo za što ćemo biti bitani jeste naš namaz, ali prvo što će presuditi među ljudima, kaže Resulullah s.a.v.s.: „Prvo će Allah presuditi među onima koji su jedni druge ubijali.“ Da li su to uradili kao vitezovi u borbi, ili kao kukavice prema zarobljenicima?
Nama je Srebrenica, i ne samo Srebrenica, čitava Bosna je nama jedan veliki ibret. Moramo razmišljati draga braćo o onim elementima koje je Allah meni i tebi dao. Elementi koji su isključivo do nas. Gospodar je to nama povjerio. Jesmo li dovoljno jaki, obrazovani, jedinstveni, volimo li jedni druge dovoljno da budemo toliko sposobni, jaki i spremni ako treba da opet stanemo na branik domovine. Srebrenica je nama lekcija, lekcija po pitanju pouzdanja, povjerenje, naših odnosa.
Vi znate da je u Sarajevu stradalo više od hiljadu i tri stotine djece od granata i spajperskih metaka. I da se nije desilo ono što se desilo u Srebrenici, vjerujte da bi danas oni koji su počinili genocid bi se izvukli, jer su ga sistematično radili četri godine. I u Prijedoru, i u Kozarcu, i Nevesinju, Gacku i u Ahmićima. To su ljudi koji su nedužno ubijeni. Kaže Božiji Poslanik s.a.v.s.: „Onaj ko je nedužno ubijen, on je šehid.“
Moramo da preispitamo sebe koliko su elementi gazija prisutni u nama, da li učimo, obrazujemo se, ili samo sjedimo i naklapamo? Spremamo li se fizički, materijalno, u svakom smislu, da budemo ponosni građani ove države, ili ćemo pustiti da drugi odlučuju za nas, pa ćemo onda njih okriviti, ako se ponovo nešto desi. Niko čovjeku ne može biti veći dušmanin osim on samome sebi. Šejtan tebi ima pristupa koliko mu ti otvoriš vrata.
Završit ću prvi dio hutbe sa jednim događajem koji se meni desio. Jedna majka uvijek prođe pored fakulteta Islamskih nauka, gleda u mene i svaki put mi se osmjehne, onako se osmjehne, kako se meni moja rođena mati osmjehne. Jedne prilike sam joj prišao i upitao je zašto me tako gleda, kao da me moja rođena majka gleda. Rekla mi je: „Sine, ja sam imala sina tako visok poput tebe, devedeset i druge godine je preselio kao šehid, pripadnik Armije Bosne i Hercegovine.“
Ona neće dočekati da zagrli unučad, ali ja moram gledati da moje dijete bude obrazovano, jako, sposobno, spremno da se nosi, da zna predstaviti sebe. Molimo Gospodara da se smiluje svakome od naših braće i sestara i svih nedužnih ljudi koji su stradali.
DRUGA HUTBA Allahu, oprosti nam
Hvala dragom Gospodaru. Salavat i selam Njegovom miljeniku Muhammedu, časnoj i plemenitoj porodici, vrlim ashabima. Molimo Te Gospodaru ne prepusti nas samima sebi, ni koliko je treptaj oka. Gospodaru počasti nas da budemo uvijek Tebi odani.
Draga braćo, hazreti Aiša je upitala Resulullaha s.a.v.s.: „Božiji Poslaniče, ako doživim zadnju trećinu Ramazana, šta da radim?“ Tada ju je Resulullah s.a.v.s., poučio dovi na koju želim vas podsjetiti da je što više učimo. To je dova;
„Allahu moj Ti si Onaj koji sve praštaš, voliš da se prašta, pa mi oprosti.“
Budimo svjesni da je Allahovo ime El-Affuvv, različito od svih drugih imena koji govore o oprostu. Ime El-Affuvv podrazumijeva troje. Prvo, da ti Allah najprije prekrije grijehe, drugo, da ti pobriše grijehe, i treće, da nakon toga sa tobom tvoj Gospodar bude zadovoljan. Ništa veće od toga nema. Molim Gospodara da nas u tome pomogne.
DOVA
Gospodaru naš, počasti nas, a nemoj nas poniziti. Gospodaru naš, oprosti nam grijehe, a nemoj nas kazniti. Gospodaru molimo Te, počasti nas džennetom i svakim djelom koje džennetu približava. Sačuvaj nas Gospodaru, vatre i svakog djela koje vatri približava. Gospodaru počasti nas, da na stranicama naših knjiga ne ostane niti jedni loše djelo. Gospodaru, molimo Te najvećim imenom Tvojim, da činimo dobra djela dokle god smo živi. Počasti nas proživljenjem u društvu Svoga miljenika Muhammeda s.a.v.s.. Gospodaru, sačuvaj nas od toga da mi obrukamo šehide naše domovine. Počasti nas da odgojimo svoju djecu da budu gazije. Molimo Te Gospodaru, ne prepusti nas samima sebi, ni koliko je treptaj oka.
IZDVOJENI CITATI
Budimo svjesni da je Allahovo ime El-Affuvv, različito od svih drugim imena koji govore o oprostu. Ime El-Affuvv podrazumijeva troje. Prvo, da ti Allah najprije prekrije grijehe, drugo, da ti pobriše grijehe, i treće, da nakon toga sa tobom tvoj Gospodar bude zadovoljan. Ništa veće od toga nema.
Molim Gospodara da nas u tome pomogne.
