Hutba – Bakijska džamija, 21.04.2017.
Zahvala pripada Uzvišenom Gospodaru na Njegovim neizmjernim blagodatima. Salavat i selam pečatu svih poslanika Muhammedu, njegovoj časnoj porodici i vrlim ashabima. Molim Allaha, dž.š., da nas počasti da među našim voljenim osobama niko ne bude daleko od Njega. Molim Allaha, dž.š., da nas počasti da čuvamo Njegovo pravo koje ima kod nas i da Mu dođemo sa time na Sudnjem danu i da nas proživi u društvo Svoga miljenika Muhammeda, s.a.v.s..
Draga braćo, u jednom hadisu Resulullah s.a.v.s., kaže: „Svi poslanici su imali svoje prijatelje i svoje pomagače, oni uzimaju sunnet, stil života Božijih poslanika i slijede njihove smjernice.“
Mi još uvijek govorimo o percepcijama, ljudskim pogledima na stvari. Čovjeka određuje kakav redoslijed prioriteta u životu ima, šta mu je bitno. To određuje identitet. Današnji dan Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini zove „dan vakufa“. U jednoj zemlji su registrovali čak milion napada na vakufsku imovinu, uzurpiranja, otimanja. Kaže Džabir, ashab Resulullaha, s.a.v.s.: „Nema ashaba od muhadžira i ensarija da je imao nešto od imetka, a da nije ostavio iza sebe u vakuf.“ Zato Imam Nevevi nikada nije htio jesti voće u Damasku, pa su ga upitali zašto? Rekao im je: „To ste vi pokrali, ono što je vakufska imovina bila pa sad prodajete, ja neću da vas u tome pomažem.“
Zbog čega ovo govorim? Da pređemo na ono što je prioritet u čovjekovom životu. Ne može čovjek vjerovati da je džennet hakk i da je vatra hakk, a da mu je svjedeno gdje on i ljudi idu. Kako će ti biti svjedno kada vidiš gdje ljudi idu svojim postupcima? Ako istinski vjeruješ da džennet postoji, može li ti biti svejedno prema dobru? Ako vjeruješ da vatra postoji, može li ti biti svejedno šta ljudi rade? Kada govorimo o vakufima hoću da vas podsjetim na nešto što rijetko ljudi kažu.
Prvi vakuf je uspostavio hazreti Pejgamber, s.a.v.s., to je bilo u trećoj godini po hidžri. Vi znate da su njemu sve u Mekki uzeli, kada je došao u Medinu jedan čovjek je prije bitke na Uhudu primio Islam, bio je Jevrej, bio je najučeniji među Jevrejima i najbolji poljoprivrednik. Sedam najljepših bašči oko Medine su u njegovom vlasništvu bile. Rekao je: „Ako ja preselim na bitci na Uhudu, sva moja imovina pripada Muhammedu, s.a.v.s., neka on radi sa njom šta hoće.“ Kaže Gospodar:
„Nećete postići dobročinstvo dok ne budete dali od onoga što volite…“
Mi obično dajemo ono što nam je višak. Višak vremena dajemo, višak novca. Vratili su se nakon bitke na Uhudu i kazali: „Allahov Poslaniče, preselio je kao šehid.“
Zamislite sada Resulullaha, dolazi iz Mekke, sve mu uzeli, ništa nema, u jednom trenutku postaje najimućniji čovjek u Medini. Nije se to kod njega zadržali ni sekunde, rekao je Resulullah: „To je sadaka, pripada svim muslimanima.“ Odnoso to je vakuf. Kada čovjek ima jako uvjerenje u Gospodara, onda gleda da među njegovim prioritetima ostavi nešto od onoga što će teći nakon njegove smrti.
Draga braćo, završit ću sa dvije misli. Ne trebamo mi muslimani smatrati da smo mi u tome posebni. Dva vakufa o kojima sam čitao prije nego što ću doći ovdje, postidio sam se. Mi to nažalost nemamo u Bosni, ali gledam kako je to na primjer u Engleskoj uređeno. Čovjek je uspostavio fond 1902. godine za studente na Oxfordu. Osamdeset i pet hiljada studenata je finansirano u zadnjih deset godina od tog fonda, šest njih su bili premijeri država. Predsjednik Amerike je jedan od stipendista tog fonda. Pročitao sam podatak da jedan Univerzitet u Sjedinjenim Američkim državama ima svoj vakuf. Trideset i četri milijarde dolara težak vakuf.
Zamolio bih vas da gajimo tu brigu. Nijet da nešto sutra uvakufiš je ogroman. U mom i tvom identitetu vakuf je nešto golemo. Molim Allaha, dž.š., da nas počasti time. Molim Allaha da mi čuvamo vakufe i da ih prenesemo sljedećim generacijama.
DRUGA HUTBA
Hvala dragom Gospodaru. Salavat i selam Njegovom poslaniku Muhammedu, časnoj i plemenitoj porodici, vrlim ashabima.
Draga braćo, sebe i vas podsjećam na mubarek noći u mjesecu Redžepu, mubarek noći gdje se trebamo podsjećati na Miradž i Isra, na taj veliki događaj u životu Resulullaha, s.a.v.s., i sjetiti se da je jedini farz koji je Gospodar propisao na nebesima kada je Resulullah bio na Miradžu upravo obaveza namaza. Zamolio bih vas da naše ukućane, rodbinu, prijatelje, podsjetite na pravo Allaha, dž.š., kod njih. Nemojte da dozvolimo da namaz ne uvede u korito Bošnjaka. Draga braćo, imajte na umu hadis Resulullaha:
„Kada se radi nešto loše, onaj ko je prisutan u tom vremenu, ali mu nije drago što je to tako, kao da je odsutan, a ko je odsutan kada se nešto loše radi, a zadovoljan je time, kao da je on svjedok tome.“
Molim Allaha, dž.š., da budemo samo svjedoci dobra. Molim Allaha, dž.š., da čuvamo svoje namaze i vakufe.
DOVA
Gospodaru naš počasti nas, a nemoj nas poniziti. Gospodaru naš oprosti nam grijehe, a nemoj nas kazniti. Molimo Te Gospodaru smiluj se ummetu Muhammeda, s.a.v.s., na svakome mjestu. Gospodaru smiluj nam se da iza sebe ostavimo hairli vakuf. Molimo Te Gospodaru da iza sebe ostavimo hairli evlad. Počasti naše ruke i jezike da rade za dobrobit Islama i muslimana.
