Halal i haram (dozvoljeno i zabranjeno) – 6. hadis

Zahvala pripada Uzvišenom Gospodaru na Njegovim blagodatima. Zamolimo Ga da nas počasti da Njegove blagodati spoznamo kroz njihovo trajanje i da nas zaštiti od dana kada ćemo neku blagodat spoznati samo zato što smo je izgubili. Salavat i selam Njegovom Poslaniku i Miljeniku, s.a.v.s., časnoj i plemenitoj porodici  i vrlim ashabima. Gospodara Uzvišenog molimo da nas počasti da nikada ne obrukamo ummet Muhammeda, s.a.v.s., da nas počasti da živimo Njemu odani, da u trenutku preseljenja Njemu sa potpunim imanom dođemo.

Hadisi koje čitamo je zabilježio imam Nevevi želeći ostaviti ummetu islama jednu kratku hadisku zbirku koju kada čitamo kao da čitamo glavne teme odgoja Resulullaha, s.a.v.s. Trebamo u našem okruženju odgajati što više insana. Resulullah, s.a.v.s., je svojim odgojem odgajao insane. Trebamo biti Allahu, dž.š., odani, jer niko nam nije dao više od Allaha, dž.š., zato je naša srca stvorio da vole onoga ko nam učini dobro. Podsjetimo se na jedan kur'anski ajet:

يَاأَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ
وَلْتَنْظُرْ نَفْسٌ مَا قَدَّمَتْ لِغَدٍ.

”O vjernici, budite svjesni Allaha i neka svako gleda šta je pripremio za sutra.”[1]

Ulema nas uči da je ovo ”sutra” dan kada ćemo sa ovog svijeta otići. Svakim dobrim djelom se pripremamo za sutra. Nakon ovog ajeta Gospodar kaže:

وَلَا تَكُونُوا كَالَّذِينَ نَسُوا اللَّهَ
فَأَنسَاهُمْ أَنفُسَهُمْ ۚ أُولَٰئِكَ هُمُ الْفَاسِقُونَ.

”Ne budite poput onih koji su zaboravili Allaha, pa je Allah dao da oni sami sebe zaborave.”[2]

Izvor svakog grijeha je ono što šejtan uspije u nama uraditi, a to je zaboravljanje svijesti da nas Allah, dž.š., vidi kada činimo nešto. Ovo je princip na kojem je odgajana prva generacija muslimana, svijest da nas Allah, dž.š., vidi i kada nas niko ne vidi.

Najveća prevara za ljude koji nisu vjernici jeste šejtanovo ubjeđenje da će vječno na ovom svijetu ostati, pa su zanemarili trenutak preseljenja. Za vjernike je najveća opasnost šejtanovo ubjeđenje da nas Allah, dž.š., nekada ne vidi. U tom trenutku čovjek će i najgore stvari učiniti, zato što nas je šetan pobijedio u onome gdje ne smije pobijediti. Uvijek moramo biti svjesni da nas Allah, dž.š., vidi i da je On naš Svjedok.

Šesti hadis u zbirci imama Nevevija glasi:

عَنِ النُّعْمَانِ بْنِ بَشِيرٍ رَضِيَ اللهُ عَنْهُمَا قَالَ:
سَمِعْتُ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَقُولُ: إِنَّ
الْحَلالَ بَيِّنٌ، وَإِنَّ الْحَرَامَ بَيِّنٌ، وَبَيْنَهُمَا مُشْتَبِهَاتٌ لَا
يَعْلَمُهُنَّ كَثِيرٌ مِنَ النَّاسِ، فَمَنِ اتَّقَى الشُّبُهَاتِ اسْتَبْرَأَ
لِدِينِهِ وَعِرْضِهِ، وَمَنْ وَقَعَ فِي الشُّبُهَاتِ وَقَعَ فِي الْحَرَامِ،
كَالرَّاعِي يَرْعَى حَوْلَ الْحِمَى يُوشِكُ أَنْ يَرْتَعَ فِيهِ، أَلَا وَإِنَّ
لِكُلِّ مَلِكٍ حِمًى، أَلَا وَإِنَّ حِمَى اللَّهِ مَحَارِمُهُ، أَلَا وَإِنَّ فِي
الْجَسَدِ مُضْغَةً إِذَا صَلَحَتْ صَلَحَ الْجَسَدُ كُلُّهُ، وَإِذَا فَسَدَتْ
فَسَدَ الْجَسَدُ كُلُّهُ، أَلَا وَهِيَ الْقَلْب.

Od Numana ibn Bešira, r.a., se prenosi da je kazao: ”Čuo sam da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: ‘Halal je jasan i haram je jasan, a između njih ima sumnjivih stvari koje većina ljudi ne poznaje. Onaj ko se čuva sumnjivog, sačuvao je svoju vjeru i čast, a ko upadne u sumnjive stvari on je upao u haram. Poput pastira koji ima svoje stado i čuva ga oko zabranjene zemlje i malo fali da ovce krenu u zabranjeno. Zaista svaki vladar ima zabranjeni posjed i zaista su Allahove zabrane ono što je učinio zabranjenim. Zaista u tijelu ima jedan komad mesa, ako je ispravan ispravno je cijelo tijelo, a ako je loše, čitavo je tijelo loše. Zaista je to srce.”’ [3]

Ovaj hadis je povezan sa sviješću o Allahu, dž.š., govori o dozvoljenom i zabranjenom, o sumnjivim stvarima, vjeri insana i njegovoj časti. Čovjek neće upasti u haram dok sebe ne dovede u poziciju zaborava da ga Gospodar Uzvišeni vidi. Moramo učiti šta je halal, a šta je haram, a zbog toga čitamo hadise Resulullaha, s.a.v.s. U predajama se spominje da je poraniti i nešto naučiti vrijednije od hiljadu rekata dobrovoljnog namaza. Na taj način nećemo upasti u ono što je zabranjeno, jer smo to naučili. Ashabi su imali običaj ostavljati neke dozvoljene stvrai, ne zato što su smatrali da je to zabranjeno, već da kroz to ne upadnu u ono što je haram. U predajama se spominje:

لَا يَبْلُغُ الْعَبْدُ أَنْ يَكُونَ مِنَ الْمُتَّقِينَ حَتَّى يَدَعَ مَالَا بَأْسَ بِهِ
حَذَرًا مِمَّا بِهِ بَأْس. 

”Neće čovjek biti istinski svjestan Allaha sve dok ne ostavi dozvoljeno iz straha da ne upadne u ono što je zabranjeno.”[4]

Za halal i haram se vezuje jedna zabluda, a to je da će ljudi biti pitani za haram. Nikoga Gospodar neće pitati za haram, izuzev da neko živi u našoj blizini, a mi nismo truda uložili da mu pojasnimo halal i haram. Gospodar će kazniti one koji su haram činili, čovjek koji je krao bit će kažnjen, ali će nas Gospodar možda upitati da li je on ukrao jer je bio u potrebi i zašto se nismo za njega pobrinuli. Allah, dž.š., će nas pitati za halal, pa je Resulullah, s.a.v.s., rekao da se čovjekove stope neće pomaknuti na Sudnjem danu dok ne bude upitan o četiri stvari, između ostalog o imetku, kako i gdje ga je stekao i gdje ga je utrošio. Ovo nije pitanje halala i harama, već pitanje odgovornosti za halal.

Uzvišeni Gospodar je kazao:

إِنَّ الْمُبَذِّرِينَ كَانُوا إِخْوَانَ
الشَّيَاطِينِ.

”Doista su rasipnici braća šejtanova.”[5]

Najgori opis kojeg čovjek može dobiti jeste da bude šejtanov brat. Ulema nas uči da uvijek trebamo ostavljati ono što je sumnjivo iz straha da ne upadnemo u ono što je zabranjeno. Ebu Hanife nikada ne bi sjedio u hladu drveta koje pripada čovjeku kojem je posudio novac. Imam Nevevi nikada nije jeo u Šamu voće, jer je bilo uvakufljeno za siromahe i studente, a većina ljudi je to uzimala sebi. Nije želio da ih kupovinom pomaže u tome, iako je kupovina voća dozvoljena. To voće je pripadalo ummetu islama, a možda je bilo pravo nekog djeteta koje će zaplakati od gladi. Resulullah, s.a.v.s., je rekao:

اِتَّقِ الْمَحَارِمَ تَكُنْ أَعْبَدَ النَّاسِ.

”Čuvaj se zabranjenih stvari, bit ćeš najpobožniji čovjek.”[6]

Sve ono što nas udaljava od Allaha, dž.š., je ono od čega se trebamo udaljiti. Koga je Allah, dž.š., počastio da ima jak iman treba se udaljiti od svake šubhe (sumnjive stvari), a posebno se treba čuvati da uzima ono što mu ne treba, jer je to sumnjivo. Takve stvari trebamo ostaviti radi Uzvišenog Allaha.

Ne smijemo zaboraviti da je pomoći nekoga u halalu dobro djelu, kao npr. pomoći mlade ljude da osnuju brak, kao što je pomoći nekoga u grijehu loše djelo. Ako vlastitom djetetu damo imetak kojeg će rasipati, dio odgovornosti ćemo nositi i mi. Kada roditelji djetetu poklone luksuzno auto, a on nekoga tim autom ubije, neka znaju roditelji da nose dio krvi ubijenog insana, jer je to pitanje pomaganja u halalu ili haramu. Hvala Allahu, dž.š., kada ljudima otvaramo vrata dobrih djela i odvraćamo ih od činjenja loših djela.

U hadisu se spominje da onaj ko se sačuva sumnjivih stvari je sačuvao svoju vjeru i čast. Ovo nije spomenuto bez razloga. Vjera je naš šehadet, a čast je naš obraz kod ljudi. Pored Resulullaha, s.a.v.s., je prošla džennaza o kojoj su ljudi lijepo govorili, a on je odgovorio da će tako i biti. Kada je prolazila druga džennaza ljudi su loše govorili, a Resulullah, s.a.v.s., je odgovorio da će tako biti. Kasnije je pojasnio da kada su za prvog govorili dobro, njemu će biti dobro, mora u džennet ući, a kada su za drugog govorili loše, on mora ući u džehennem. Naš odnos prema svijetu svjedoče ljudi. Ulema nas uči da kada čestit čovjek preseli, on se odmori, a kada preseli loš čovjek, odmore se ljudi od njega. Zato trebamo moliti Allaha, dž.š., da se odmorimo kada preselimo.

Resulullah, s.a.v.s., je rekao:

إِذَا جَاءَكُمْ مَنْ تَرْضَوْنَ دِينَهُ
وَخُلُقَهُ فَأَنْكِحُوهُ إِلاَّ تَفْعَلُوا تَكُنْ فِتْنَةٌ فِي الأَرْضِ
وَفَسَادٌ.

”Kada vam dođe kao prosac onaj sa čijom ste vjerom i karakterom zadovoljni oženite ga, ako to ne učinite nastat će nered na zemlji.”[7]

Resulullah, s.a.v.s., pravi razliku između vjere i karaktera, jer neko ima vjeru pa nam se dopadne na prvi pogled, ali kada provedemo određeno vrijeme s njim vidimo da nema lijep karakter, raspravlja pretjerano, ne vraća dug ljudima, ogovara ljude. Karakter je bitan koliko i vjera, jer je on pokazatelj vjere.

Organ koji je spomenut u hadisu, kada je zdrav, zdravo je kompletno tijelo, a kada je loš, loše je čitavo tijelo se odnosi na duhovno srce koje je u nama, ono što nas boli prilikom činjenja grijeha. Boli nas vjernička nutrina, pa nam je žao što ćemo pred Allaha, dž.š., izaći sa nečim što nas je stid. U prvim generacijama je vladalo pravilo:

تَعَاهَدْ قَلْبَكَ.

”Pazi na svoje srce.”

Srce je potrebno liječiti, jer ono oboli od zavisti, mržnje i mnogih drugih duhovnih bolesti. Ulema nas uči da je dobro srce poput dobrog vladara u jednoj zemlji. Oči će gledati ono što im srce kaže da gledaju, ruke će raditi ono što srce kaže da rade. Srce nas usmjerava prema onome što želi. Ljudi u principu rade ono što moraju, ali sa zadovoljstvom rade ono što vole. Ko voli da stoji na namazu, njemu je lijepo, osjeća se u tom trenutku kao da je usidren u samu zemljinu jezgru po kojoj hodi, jer srce osjeća radost u pokornosti Allahu, dž.š..

Jedna od najčešćih dova Resulullaha, s.a.v.s., koju smo spominjali je bila: ”Gospodaru moj, Ti koji okrećeš srca, okreni srce moje prema vjeri Tvojoj.” Učimo često ovu dovu, kada god imamo priliku. U drugoj predaji se spominje dova:

اللَّهُمَّ إِنِّي أَسْأَلُكَ قَلْبًا سَلِيمًا.

”Allahu moj, daj mi zdravo srce.”[8]

Postoji jedan kur'anski ajet koji nikoga ne može ravnodušnim ostaviti, Gospodar kaže:

يَوْمَ لَا يَنْفَعُ مَالٌ وَلَا بَنُونَ إِلَّا
مَنْ أَتَى اللَّهَ بِقَلْبٍ سَلِيمٍ.

”To je dan kada neće koristiti imetak niti potomstvo, osim onome ko dođe Allahu sa zdravim srcem.”[9]

Imetak i potomstvo se spominju iz razloga što ljudi na to najviše obraćaju pažnju, jer imetak zarađujemo i djecu rađamo. Ovim ajetom kao da nam Gospodar svjetova poručuje da će nam ove stvari koristiti samo kada dođemo Njemu zdravog srca. Onako kako tijelo traži hranu i srce traži hranu. Hrana našeg srca je spominjanje Allaha, dž.š., da salavat na Resulullaha, s.a.v.s., donesemo, da sjedimo sa čestitim ljudima, jer to oživljava srce, da čitamo Kur'an. Omer, r.a., je rekao: ”Dan u kojem ne proučim od Kur'ana što sam planirao je dan kao da nisam ni živio.”

Spremimo dobra djela tako da kada bi znali da sutra trebamo sa ovog svijeta otići, nijedno djelo ne trebamo dodati. Ono što učimo od Kur'ana redovno, salavate koje donosimo i namaze koje čuvamo, da smo zadovoljni sa ovim da stanemo pred Gospodara Uzvišenog. Imam Šafija u jednom stihu kaže:

تَعْصِي الِإِلَهَ وَأنْتَ تُظْهِرُ حُبَّهُ
هَذَا مَحَالٌ فِي الْقِيَاسِ بَدِيعُ
لَوْ كانَ حُبُّكَ صَادِقاً لأَطَعْتَهُ
إنَّ الْمُحِبَّ لِمَنْ يُحِبُّ مُطِيعُ.

”Neposlušan si Allahu i  kažeš da ga voliš, a to nema nikakve logičnosti. Da je tvoja ljubav prema Allahu iskrena, ti bi Allaha poslušao, jer onaj ko nekoga voli sluša voljenu osobu.”

Kada govorimo o halalu i haramu, sumnjivim stvarima, srcu i vjeri, suština je koliko poznajemo Allaha, dž.š. Moramo ljude prilikom tumačenja vjere učiti kome na sedždu padaju, jer kada spozna pred kim stoji, taj insan će klanjati namaz. To su tri vrste znanja: o Allahu, Njegovim propisima i znanje o stvorenjima. Nekada smo bili lideri u znanju o stvorenjima, tj. prirodnim naukama, moramo se vratiti i biti jaki u tome kao što smo nekada bili. Znanje o propisima je iz dana u dan sve jače, imamo dosta knjiga koje govore na ovu temu, ali prvo spomenuto znanje je najbitnije, o Allahu, dž.š. najveće kod Gospodara Uzvišenog je da nikada ne pogledamo, a da ne razmislimo da li je On time zadovoljan, da nikada ne uzmemo, a ne razmislimo smijemo li to učiniti.


[1] El-Hašr, 18.

[2] El-Hašr, 19.

[3] Muslim, 1599, Ebu Davud, 3329-3330, Nesai 4453, Ahmed u Musnedu, 18368.

[4] Tirmizi, 2451, Ibn Madže, 4215.

[5] El-Isra, 27.

[6] Ahmed u Musnedu, 8081, Tirmizi, 2305.

[7] Tirmizi, 1084.

[8] Nesai, 1304, Ahmed u Musnedu, 17114.

[9] Eš-Šu'ara, 88.

Blog

Posljednje dodano

Pratite nas na

Pretplatite se na naš Newsletter