Džennetska djela – 22. hadis

Hvala Gospodaru na Njegovim blagodatima. Zamolimo Ga da nas počasti džennetom i svakim djelom koje približava džennetu. Molimo Ga da nas sačuva vatre i svakog djela koje vatri približava. Salavat i selam Njegovom Miljeniku, s.a.v.s., časnoj i plemenitoj porodici i vrlim ashabima. Molimo Ga da nas počasti da uđemo u njegovu vječnu kuću, Džennet.

            Jedan pjesnik je spjevao lijepe stihove, rekavši:

تَمُرُّ بِنَا الْأَيَّامُ تَتْرَى وَإِنَّمَا نُسَاقُ إِلَى الآجَالِ وَالعَيْنُ تَنْظُرُ.

            ”Dani nam jedan za drugim prolaze, kao da idemo našem zadnjem roku dok oči to gledaju.”

            Naše oči stalno gledaju kako prolaze dani. Molimo Gospodara da nešto korisno ostavimo u svakom danu našega života. Odgoj je glavni kapital Resulullaha, s.a.v.s., kojeg moramo uzeti, kako nam Resulullah, s.a.v.s., na Sudnjem danu ne bi kazao da nas ne poznaje.

            Prolazimo kroz vrijeme iskušenja, gledamo mnogo stvari sa kojima se ne možemo nikako složiti. Resulullah, s.a.v.s., je rekao:

إِنَّهَا سَتَكُونُ بَعْدِي أَثَرَةٌ وَأُمُورٌ تُنْكِرُونَهَا قَالُوا : يَا رَسُولَ اللَّهِ ، كَيْفَ تَأْمُرُ
مَنْ أَدْرَكَ مِنَّا ذَلِكَ ؟ قَالَ : تُؤَدُّونَ الْحَقَّ الَّذِي عَلَيْكُمْ ،
وَتَسْأَلُونَ اللَّهَ الَّذِي لَكُمْ.

            ”Zaista će nakon mene biti sebičnosti i vidjet ćete stvari koje prezirete. Upitaše ashabi: ‘Kako da se mi nosimo sa tim Božiji Poslaniče?’ Rekao im je: ‘Obavezu svoju ispunite i molite Gospodara da vas za to nagradi’.”[1]

            Posvetimo se našoj stvarnosti – aktivno. U odgoju duše jedna od najelementarnih pretpostavki da čovjek izađe na selamet je gledanje onoga čime ga je Gospodar zadužio. Mnogo je ljudi koji bi rješavali probleme ummeta, a svoj problem ne mogu riješiti. Ne možemo liječiti druge ljude ako smo i sami bolesni. Ulema nas savjetuje da uvijek počnemo sa sobom i da zabranimo sebi ono što je zabranjeno, a kada to uradimo, onda smo uistinu mudri i možemo ići dalje. Belaji i nedaće su svuda oko nas, a Allah, dž.š., bereketom ljudi koji traže znanje to udaljava od njih.

Dvadeset i drugi hadis u zbirci imama Nevevija glasi:

عَنْ أَبِي عَبْدِ اللَّهِ جَابِرِ بْنِ عَبْدِ اللَّهِ
الْأَنْصَارِيِّ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُمَا أَنَّ رَجُلًا سَأَلَ رَسُولَ اللَّهِ
فَقَالَ: أَرَأَيْت إذَا صَلَّيْت الْمَكْتُوبَاتِ، وَصُمْت رَمَضَانَ،
وَأَحْلَلْت الْحَلَالَ، وَحَرَّمْت الْحَرَامَ، وَلَمْ أَزِدْ عَلَى ذَلِكَ
شَيْئًا؛ أَأَدْخُلُ الْجَنَّةَ؟ قَالَ: نَعَمْ.

            Prenosi se od Džabira ibn Abdullaha El-Ensarija da je došao jedan čovjek Poslaniku i upitao ga: ”Šta misliš ako budem obavljao namaze koji su farz, postio mjesec ramazan, halal takvim smatram i uzimam ga, haram takvim smatram i udaljim se, a tome ništa ne dodam, hoću li ući u džennet?” rekao mu je: ”Da, ući ćeš u džennet.”[2]

            Kada insan ne zna, neka pita. Nezanje je neprijatelj čovjekov na oba svijeta. Lijek za njegovo neznanje je potražiti odgovor. Abdullah ibn Mes'ud, r.a., je rekao: ”Dvojica nikada neće naučiti. Onaj koji se stidi da pita i onaj ko je ohol da upita.” Stid ili oholost ne smiju biti naša stanja i ne smije nas nalet ovih osobina spriječiti da naučimo. Alija, r.a., je rekao: ”Spoznaj istinu, znat ćeš ko je nosi.” Ljudima moramo vagati argumente, posebno kada se govori o halalu i haramu, a vaga je isključivo na osnovu Kur'ana i sunneta.

            Resulullah, s.a.v.s., je ovim hadisom ukazao na ono što je najvažnije u našem identitetu. Ako postoji pismenost u smislu čitanja i pisanja, onda postoji i imanska pismenost. Ona se manifestuje u onome što Gospodar Uzvišeni traži od nas. Nakon ove jednostavnosti ukazane u hadisu, nema veće jednostavnosti. Od namaza koji su nam obavezni traži se minimum vremena koje ćemo izdvojiti, jedan od dvanaest mjeseci posta u kojem smo dužni postiti. Tokom ostalih jedanaest mjeseci možemo jesti i piti koliko želimo. Ovo su fundamentalni sadržaji islama koje Resulullah, s.a.v.s., pojašnjava u hadisu.

            Kada insan ima imansku pismenost, dovoljno mu je da zna da je nešto zabranjeno pa da se udalji od toga. Ako mu je to slabo, potrošit ćemo sate, ali ga nećemo uvjeriti da se kloni zabranjenog. Osnova je posmatranje stvari kako su u suštini naređene. Gospodar kaže:

الَّذِينَ آتَيْنَاهُمُ الْكِتَابَ يَتْلُونَهُ حَقَّ تِلاَوَتِهِ. 

            ”Oni kojima je Allah dao knjigu čitaju je onako kako priliči.”[3]

            Prvi korak u približavanju Gospodaru je kloniti se onoga što je Allah zabranio. Preče je kloniti se zabranjenog nego činiti naređeno. Resulullah, s.a.v.s., nas savjetuje da se čuvamo onog što je zabranjeno kako bi bili najpobožniji ljudi.

Postoji još nekoliko hadisa koji govore na ovu temu, a koje je prenio isti ashab, Džabir ibn Abdullah, r.a., da je Resulullah, s.a.v.s., rekao:

مَا مِنْ عَبْدٍ يُصَلِّي الصَّلَوَاتِ الْخَمْسَ، وَيَصُومُ
رَمَضَانَ، وَيُخْرِجُ الزَّكَاةَ، وَيَجْتَنِبُ الْكَبَائِرَ السَّبْعَ، إِلَّا
فُتِّحَتْ لَهُ أَبْوَابُ الْجَنَّةِ، فَقِيلَ لَهُ: ادْخُلْ بِسَلَامٍ.

            ”Nema roba koji klanja pet namaza, posti ramazan, daje zekat, udalji se od sedam najvećih zabrana, a da mu se ne otvore vrata dženneta da uđe na koja želi.”[4]

            Navedeno spomenuto u hadisu su smjernice u življenju islama. Mnoge su se stvari stavile u prvi plan. Gospodar Uzvišeni će nas prvo pitati za namaz. Ovaj ibadet moramo čuvati. U ovim hadisima ima jedna velika poruka. Moramo znati da ljudi gledaju islam kroz ljude koji nose islam. Ovdje je vrlo kratko pojašnjeno šta će biti razlogom ulaska u džennet. Puno stvari govorimo, a malo primjenjujemo. Nakon što obavimo ovo što nazivamo islamskim šartima, trebamo pronaći oblast u kojoj možemo dati doprinos. Ko ima znanje ili imetka, neka to udijeli.

Često se upitamo kakva će nam odgovornost biti. Uvijek je bitno spomenuti kur'anski ajet:

لَا يُكَلِّفُ اللَّهُ نَفْسًا إِلَّا مَا آتَاهَا.

            ”Gospodar svakoga duži onoliko koliko mu je dao.”[5]

            U onoj mjeri koju nam je Gospodar Uzvišeni dao, trebamo iskoristiti prilike. Blago li onome ko uzme od Resulullaha, s.a.v.s., ono što je davao. Neki su samo jednom bili u njegovom društvu i cijeli život radili na osnovu smjernica koje im je te prilike dao. S druge strane imamo ljude, da nas Uzvišeni Gospodar toga sačuva, koji su cijeli život u nauci, a nikada tu nauku nisu počeli živjeti. Zato je Resulullah, s.a.v.s., kazao jedne prilike:

الْقُرْآنُ حُجَّةٌ لَكَ أَوْ عَلَيْكَ.

”Kur'an je argument tebi ili protiv tebe.”[6]

               Naviknimo sebe da obavljamo ono što je suština, a to su imanski i islamski šarti. Svako od nas treba ocjeniti sebe u pogledu navedenog. Kakvi su nam namazi, da li smo prisutni u namazu i da li nas mijenja na bolje?! Svaki dan nam mora biti bolji od jučerašnjeg, u tome trebamo ustrajati kako bi uspjeli.

               Resulullah, s.a.v.s., je bio voljen zato što je bio najjednostavniji čovjek. Kada bi došli u neko društvo ne bi mogli prepoznati ko je Resulullah, s.a.v.s., po mjestu sjedenja ili po odjeći. Čovjek mora biti jedan od svog naroda ako želi ispuniti svoju misiju. Blago li onom insanu koji druge gleda kao sebe. Molimo Gospodara da nas pomogne na Pravom putu, Amin!


[1] Muslim, 1843.

[2] Muslim, 15.

[3] El-Bekara, 121.

[4] Nesai u Sunen Es-Sugra, 2405.

[5] Et-Talak, 7.

[6] Muslim, 333, Tirmizi, 3463.

Blog

Posljednje dodano

Pratite nas na

Pretplatite se na naš Newsletter