Odgoj duše kroz Vjerovjesnikov, s.a.v.s., sunnet
Ramazanska halka sa dr. hafizom Kenanom Musićem
Božiji Poslanik, Muhammed, s.a.v.s, je rekao: “Svaka je osoba na vjeri svoga bliskoga prijatelja, pa neka svako od vas gleda sa kime se druži.” Koliko je značajno druženje sa čestitim ljudima, svjedoči nam najprije naredba Uzvišenog Gospodara Njegovom Miljeniku, Muhammedu, s.a.v.s.
Uzvišeni kaže:
وَاصْبِرْ نَفْسَكَ مَعَ الَّذِينَ يَدْعُونَ رَبَّهُمْ
“Strpi se sa onima koji svoga Gospodara dozivaju.” (Kehf, 28)
Čak mu zabranjuje, kako kaže Gospodar:
وَلَا تَعْدُ عَيْنَاكَ عَنْهُمْ
“Nemoj skloniti pogled od onih koji su čestiti.” (Kehf, 28)
Jer gledanje u maloumnog nagovještava glupost, a gledanje u pametnog i čestitog nagovještava da ćemo i mi, ako Bog da, biti pametni i čestiti. Kada gledamo osobu koja je opterećena materijalnim dobrima, takva osoba materijalizira i naš pogled, čini nas interesdžijama.
Kada se družimo sa onima koji su bolji od nas, ulema nas uči da se na njih trebamo ugledati. Kada se družimo sa onima koji su možda u nekim aspektima slabiji od nas, na nama je da im pomognemo da i oni bolji budu. Kada se družimo sa onima koji su nam približno jednaki, tada učimo da smo skromni i ponizni prema svakome.
Jedan od velikana je upitan od strane prijatelja: “Mogu li se više družiti sa tobom?” Ovaj ga je upitao: “Ako jedan od nas preseli, s kim ćemo se onda družiti?” Ovaj je rekao: “Sa Allahom!” Tada mu je velikan rekao: “Hajde da se odmah družimo sa Allahom.” Jedni sa drugima, družimo se radi Stvoritelja. Najbolje je društvo Uzvišeni Stvoritelj, najbolje društvo je Njegova Knjiga, najbolje društvo je Njegov Poslanik, s.a.v.s., i stil življenja Muhammeda, s.a.v.s., i najbolje društvo su čestiti robovi koji su se vezali za Gospodara, za Njegovu knjigu, za Njegovoga Poslanika. Najbolje društvo od stvorenja su oni pred kojima ništa što Allah zna ne moramo sakrivati! Blago li onome koga je Gospodar počastio da ima takvoga prijatelja, takvoga brata, takvu sestru u svome identitetu, ne mora ništa sakrivati, pokazuje ono što čini!
Ulema nas uči da se druženje sa Gospodarom najprije manifestira kroz poslušnost Njemu. Druženje sa stvorenjima, sa drugim ljudima, se manifestira ako smo iskreni u tom druženju, kroz iskren odnos i kroz savjet, lijepu riječ. Druženje sa svojim prohtjevima, kažu učenjaci, treba biti u suzbijanju lošeg. Ako nas prohtjevi zovu lošem – a kažu i da će šejtan doći i zatražiti tvoje društvo – najbolje društvo ćemo mu pokazati kada kažemo: “Ja sam ti neprijatelj!”
Dobro društvo je, kako nas ulema uči, poput dvije ruke: da bi se oprala jedna ruka treba druga! Kažu kada primaš ljude u svoj život kao da na svoju odjeću stavljaš djelove kojima određene nedostatke pokrivaš, pa gledaj čime samoga sebe i svoju odjeću dopunjavaš!
Postoji pet osobina koje bi trebali tražiti u onome društvu koje odabiremo. Prva osobina je, kaže ulema, druži se sa onim koga, kada pogledaš, podsjetiš se na Gospodara i kada vidiš njegovo stanje i ti poželiš da sa Gospodarom imaš takvo stanje! Prvo pravilo jeste da se družimo sa onima koje, kada ih vidimo, odmah pomislimo na Stvoritelja. Kada vidimo šta rade, odmah kažemo: “I mi bi voljeli da takvo stanje imamo!”
Druga osobina kod onih sa kojima se družimo jeste da kada ta osoba progovori – tvoje znanje raste! Dakle, trebamo se družiti sa onim osobama od kojih možemo nešto naučiti.
Treća osobina je da se trebamo družiti sa onom osobom koja će nas stalno podsjećati na ahiret, podsjećati da smo na ovome svijetu samo privremeno!
Četvrta osobina – druži se sa onim koji te, ako te vidi da si postao nemaran, opomene. Kaže: “Brate, nemoj to raditi! Sestro, nije to dobro za tebe!”
I posljednje – družimo se sa onom osobom koja, kada nas vidi da se Allaha sjećamo, da namaz obavljamo i da postimo, želi nas u tome pomoći.
Kada se družimo sa onim ko nas podjseća na Gospodara, kada se družimo sa onim koji nam povećava znanje sa onim što je njemu Gospodar dao, kada se družimo sa onim ko nas podsjeća na ahiret, na činjenicu da smo ovdje privremeno, ko nas opomene ako smo u stanju nemara i ko nas pomogne ako smo u stanju dobrih djela – tada smo izabrali dobro društvo. Uzvišeni Gospodar je dao mjesta na kojima možemo to društvo tražiti. To su prije svega džamije, to su prije svega mjesta gdje se Gospodar spominje, to su prija svega mjesta ili projekti u kojima se čini dobro.
Pitali su jednog velikana: “Ko je za tebe najbolji prijatelj, ko je najbolje društvo?” Rekao je: “Onaj koji će mi oprostiti pogrešku, koji će prihvatiti moje opravdanje i koji mi izlazi u susret onoliko koliko može.” To je najbolje društvo! Koliko je ova riječ, suhbe, druženje ili društvo bitna svjedoči i događaj kada je Resulullah htio da izađe iz Mekke i učiniti hidžru u Medinu. Kaže hazreti Aiša: “Došao je kod nas Resulullah, s.a.v.s., i rekao je mome ocu, Ebu Bekru, da će napustiti Mekku. Ebu Bekr je rekao samo jedu riječ: suhbe – “Društvo tvoje tražim, Božiji Poslaniče, da budem u tvome društvu.” Božiji Poslanik je pristao. Kaže hazreti Aiša: Nisam vidjela ranije čovjeka da plače od sreće do tog trenutka kada je moj otac dobio čast da bude u društvu posljednjeg Božijeg Poslanika.
Ono što u ramazanu posebno trebamo moliti Gospodara jeste da nas počasti čestitim društvom, društvom koje će nas pomoći u pokornosti Gospodaru, društvo koje će nas opomenuti, ako činimo ono sa čim Gospodar nije zadovoljan, društvo u kojem će naše znanje iz dana u dan biti veće i društvo u kojem ćemo iz dana u dan sve više dobra činiti. Hazreti Omer je rekao: ”Onaj ko od vas nađe iskrenog prijatelja – neka se njega dobro drži, jer nije siguran da li će ikada pronaći još jednog!”
