Dova

Odgoj duše kroz Vjerovjesnikov, s.a.v.s., sunnet
Ramazanska halka sa dr. hafizom Kenanom Musićem

Uzvišeni Gospodar kaže:

قُلْ مَا يَعْبَأُ بِكُمْ رَبِّي لَوْلَا دُعَاؤُكُمْ

”Zaista vam Gospodar moj posvećuje pažnju zato što vi Njega dozivate.” (Furkan, 77)

Jedna od suštinskih stvari vjernika u životu jeste da njegove dove, njegova obraćanja, njegove molbe budu Uzvišenom Bogu. U ajetima koji govore o mjesecu ramazanu, koji govore o postu, Uzvišeni Gospodar kaže:

وَإِذَا سَأَلَكَ عِبَادِي عَنِّي فَإِنِّي قَرِيبٌ ۖ أُجِيبُ دَعْوَةَ الدَّاعِ إِذَا دَعَانِ

”Kada te robovi Moji upitaju za Mene, Ja sam blizu, odazivam se dovi onoga ko Mene moli, kada Mi dovu uputi.” (El-Bekare, 186)

Uzvišeni Gospodar kaže da je blizu. Nije slučajno da upravo ovi ajeti budu između ajeta koji govore o postu. Post je djelo koje nas približava Uzvišenom Gospodaru i naše dove u trenutku posta su posebno vrijedne. Božiji Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Srž ibadeta, srž robovanja Gospodaru, jeste upućivati dove Njemu.” A Gospodar je kazao: “Kod Gospodara dobijamo samo ako se Njemu obraćamo.”

Zanimljivo je da se ljudi srde kada nešto od njih tražimo i molimo, a Uzvišeni Gospodar, stvoritelj nebesa i Zemlje na nas se srdi kada se Njemu ne obraćamo. U predajama se kaže da nekim od robova Uzvišeni Gospodar odgađa potrebe, jer želi da im čuje glas dok mole Njega za tu potrebu, dok ima drugih robova kojima Gospodar daje ono što traže, samo da se više Njemu ne obraćaju.

Prvo što trebamo znati vezano za dovu jeste da je uvjet za dovu, ono što ulema naziva hudūru-l-kalb, a to je da naše srce bude prisutno dok dovu upućujemo. Ne smijemo učiti dove nemarnih ili odsutnih srca. Također, od uvjeta dove jeste da ono što jedemo, da naša opskrba bude halal. “Neka ti je halal opskrba, bit ćeš od onih kojima se dove primaju.” Neka nam je halal naša hrana, neka je zarađena ona plata koju dobijamo. Ne da smo na poslu, a da ne radimo ono što se od nas traži. Kada nam je opskrba halal, tada naše ruke, kada se podignu imaju priliku da dobiju od Gospodara ono što tražimo.

Također, prije same dove, lijepo je zahvaliti Uzvišenom Gospodaru na najljepši način, jezikom svoga stanja. Kazati, hvala ti Gospodaru što si mi darovao to i to, to i to, a zatim donijet salavat i selam Božijem Poslaniku, Muhammedu, s.a.v.s. Četvrto što je bitno, pored prisutnosti srca, pored toga da nam je opskrba halal, pored toga da smo iskazali zahvalu Gospodaru, i salavat i selam donijeli Njegovom poslaniku, Muhammedu, s.a.v.s., u dovama našim trebamo biti krajnje skrušeni. Dova je ključ za vrata potreba, a pravilni izrazi na tom ključu jesu ovi uvjeti: prisutnost srca, halal opskrba, zahvala Gospodaru, spominjanje Njegovoga miljenika i skrušenost!

Jedan od velikana je doživio sljepilo. Nakon nekog vremena ljudi su primijetili da opet vidi. Pitali su ga nakon nekog vremena: “Koju dovu si učio pa je Gospodar vratio vid tvoj?” On je rekao: “Rekao sam: ‘Gospodaru moj, koji si najbliži i koji se odazivaš, Ti koji čuješ dove, Ti koji si blag prema onome što želiš’, pa mi je Gospodar vratio moj vid.”

Dova se prima, kako nas Božiji Poslanik, Muhammed, s.a.v.s., uči dokle god ne molimo za ono što je grijeh i dokle god ne molimo za ono čime se kidaju rodbinske veze. Uvjet za to je da je ne požurujemo. Kaže Božiji poslanik: “Dova se prima sve dok čovjek ne kaže: “Uputio sam dovu, a nije mi se dova primila.” Sama dova je ibadet, to je naše tiho šaputanje i iskreno obraćanje. Jedne prilike je vrlo siromašan mladić otišao u stranu zemlju da radi. Čak je njegova sestra morala nešto od nakita prodati kako bi mu kupila kartu. Dok je sjedio u prevoznom sredstvu za tu zemlju, rekao je: “Gospodaru, ako mi otvoriš vrata nafake, zaista ću ja podići džamiju u mojoj zemlji.” Nakon kratkoga vremena, Gospodar mu je otvorio i on je došao u svoju zemlju i sagradio džamiju. Rekao je: “Moja je dova bila kabul, bila je primljena, ja želim i da moje obećanje prema Gospodaru bude ispunjeno.

Naša veza sa Gospodarem je upravo kroz dovu. Velikani su govorili: ”Gospodaru, ako imam tvoju naklonost, lahko mi je pa čak i kada je život gorak. Gospodaru, Ti budi zadovoljan sa mnom, pa makar stvorenja na mene bila srdita. Gospodaru, počasti me da je ono između Tebe i mene jako i čvrsto pa makar sva stvorenja meni leđa okrenula. Ako si me Ti počastio da sa Tobom vezu imam, sve mi je lahko. Sve iznad Zemlje je u očima mojim zemlja!”

Slast života vjernika i vjernice jeste upravo u dozivanju Gospodara, u obraćanju Njemu. Mi samo Gospodara molimo za potrebe svoje. Molimo Njega u onim stanjima kada nam nešto treba i Njemu se obraćamo čak i kada osjećamo da nema nešto posebno za šta bi Ga trebali zamoliti i upitati. Svi ciljevi se lakše postižu kada je srce za Gospodara vezano. U jednoj naprednoj zapadnoevropskoj zemlji ljudi duboke starosti bili su upitani: “Šta sada želite? „Kazali su: “Želimo da umremo, ne možemo više.” Bez obzira što su sve materijalne pretpostavke tu, ne osjećamo slast života i zbog toga u ramazanu čovjek treba moliti Gospodara: “Gospodaru, počasti me da živim dok je život za mene dobar, a uzmi me Sebi kada je smrt za mene bolja. Podari mi zdravlje, da postim, da klanjam, da činim dobro i poživi me u dobru!”

Dova traži da se iskreno Gospodaru obratimo. Dova traži da imamo predana srca Njemu. Harun Er-Rešid je došao kod jednog alima i upitao ga je u džamiji: “Imaš li nešto što ti treba, da ti dadnem od sebe?” Ovaj alim mu je kazao: “Stid me je da budem u džamiji i da molim i tražim od bilo koga, osim od Gospodara.” Tada je Harun Er-Rešid izašao iz džamije i sačekao je toga alima, pitao ga je: “Ima li nešto da ti mogu pomoći, da ti mogu dati?” Ovaj alim je upitao: “Misliš li od dunjalučkih ili ahiretskih dobara?” Dunjalučkih u smislu ovosvjetskih, ahiretskih u smislu šta nas čeka kod Gospodara. Kaže: “Mošeš li me zaštiti od vatre i uvesti u džennet?” Harun Er-Rešid reče: “To nije u mojoj ruci, to nije u mojoj vlasti.” Tada je on rekao: “Ja od Gospodara ne molim za sebe dunjalučka dobra, pa zar od tebe da tražim dunjalučka dobra?”

Posebno trebamo u mjesecu ramazanu u dovama svojim moliti Gospodara da nas počasti, da uživamo u slobodi, da budemo Njemu odani kao slobodan muslimanski narod. Da imamo opskrbu koju ćemo imati u svojoj vlasti kako nam ne bi niko od ljudi trebao. Također, trebamo moliti Gospodara da nam dadne zdravlja kako bismo bili u stanju činiti dobra djela. Božiji Poslanik, Muhammed, s.a.v.s., kaže: “Onaj od vas ko osvane bezbjedan u svome jatu, u smislu, u svome narodu, zdravoga tijela, i taj dan ima šta da jede, kao da su mu sva dunjalučka bogastva data.” U dovama svojim, molimo Gospodara da nam čuva blagodati vjere, da nam čuva blagodat dozivanja Njega, prisutnosti srca, halal opskrbe, da Njemu zahvaljujemo jer je On kazao da je blizu.

Blog

Posljednje dodano

Pratite nas na

Pretplatite se na naš Newsletter