Hutba – Bakijska džamija, 26.01.2018.
Zahvala pripada Uzvišenom Gospodaru na Njegovim neizmjernim blagodatima. Zamolimo ga, draga braćo, da Njegove blagodati dočekamo sa zahvalnošću. Da nas Gospodar sačuva od toga da neku blagodat spoznamo samo zato što smo je izgubili.
Salavat i selam pečatu svih poslanika, Muhammedu, časnoj, plemenitoj porodici, čestitim ashabima. Svjedočim da nema drugog Boga osim Jednog Jedinog, vladara nebesa i Zemlje i svjedočim da je Muhammed pečat Njegovih poslanika.
Molimo Allaha da vama i meni ovo svjedočanstvo čuva dok smo živi i počasti nas da sa ovoga svijeta odemo sa ovim svjedočanstvom i da u Džennetu budemo u društvu Njegovog Miljenika bereketom ovog svjedočanstva.
Draga braćo, pripremajući se za današnju hutbu, gledao sam i portale koje prenose glavne vijesti koje su obilježili današnji dan ili jučerašnji dan.
Jedna od vijesti koja mi je uzela pažnju jeste da je jednoj od evropskih zemalja dat popust na jedan namaz, kažu ljudi su se bili da ga uzmu! Kažu 70 posto jeftiniji nego što je inače.
Razmišljajući o tome uklopilo mi se u temu današnje hutbe, a to su riječi Allaha uzvišenog: „Onaj ko hoće ono što je prolazno, dat ćemo mu od toga koliko mi hoćemo i onome kome Mi hoćemo. A zatim će ući u Džehennem ponižen, osramoćen i odbačen.“
Jer je odbacio vjeru, Allaha, dž.š., nije Njega uzeo nikako u obračun.
Dalje nastavlja ajet: „A onaj ko hoće ahiret i trudi se onako kako priliči ahiretskom zadatku“, mi gradimo dunjaluk tražeći Allahovo zadovoljstvo, formiramo porodice tražeći Allahovo zadovoljstvo! Dakle, gradimo dunjaluk, džamije, mektebe, škole, puteve, hajrate, česme… tražeći šta? Allahovo zadovoljstvo!
Kad sa svojim prijateljem sjedneš i posvetiš mu pola sata svoga vremena tražeći Allahovo zadovoljstvo oteo si taj dio svoje prolaznosti i poklonio si svojoj vječnosti! Kaže Gospodar: „a ko želi ahiret i trudi se onako kako priliči ahiretu, a čvrsto vjeruje u susret sa Allahom, te osobe će dobiti nagradu za svoje nastojanje.“
Draga braćo, imajte na umu, taj namaz, taj proizvod oko kojeg se ljudi biju da ne predstavlja vrijednost u njihovim srcima i očima, oni se nikada ne bi svađali.
Zato imam Šafija, rhm., kaže prelijepe stihove: „O, ti, koji me pitaš za dunjaluk, spoznao sam dunjaluk, Allah mi je dao kušao sam i prelijepe stvari u životu. Da ti kažem šta je dunjaluk? Dunjaluk je“, osim za vjernika koji se trudi da učini dobro da ostavi iza sebe nešto, kaže: „on je poput lešine, za tu lešinu“, za prostor na dunjaluku, za slavu, za položaj, za otimanje tuđeg imetka bespravno, kaže: „pašćad se okupila…“
I kad vidiš šta se dešava među ljudima, kaže jedan od učenjaka: „Znaš li zašto ljudi jedni drugima zavide? Zato što traže prostor gdje je skučeno.“ Jer je dunjaluk skučen! Evo, vi, hvala Allahu, imate toleranciju, u ovoj džamiji, u svakoj drugoj džamiji da se ovako ljudi stjesne, mase bi rekle: „oj neću više sljedeći put ni doći, ne mogu kako treba sedžde, tjesno mi, ovo ono…“ Međutim, šta vas vodi? Vodi vas vjera u Allaha, dž.š., da ćete čuti nešto što će vam koristiti u vezi sa Njim. Da ćete čuti nešto od Resulullaha, s.a.v.s., što će meni i vama pomoći da budemo bolji. A da traže ahiret, Džennet – tamo nema gužve!
A onaj koji traži ono što je kod Allaha, pa kako takav može biti ljubomoran na tvoju porodicu? Kad želi širinu, Džennet, ne želi tjeskobu, ne želi dunjaluk!
Vrijednost, draga braćo, određuje to kako ćemo nešto posmatrati. Vrlo je bitno da pazimo čemu dajemo vrijednost u našim životima! Šta ti je bitno? Kad ujutro čovjek ustane, jutros sam imao priliku da to doživim, prvo što bih vas zamolio: večeras prije nego što legnete u svoje postelje, razmišljajte o onome što kod vas ima vrijednost! Jer ćemo se vi i ja usmjeriti onako kako smatramo da nam je nešto vrijedno. Ono što smatramo vrijednim, dat ćemo mu vremena. Ono što smatramo vrijednim, odvojit ćemo za to novac. Ono što smatramo vrijednim, draga braćo, bit će nam u našim razgovorima, da je u ovoj Čaršiji nama koji na džumi dolazimo, bitno i relevantno da barem dođemo do onoga broja ljudi koji dođu na Bajram namaz, vi znate da zaključane džamije budu po Sarajevu, da klanja džumu namaz onoliko ljudi koliko klanja Bajram namaz, da je meni to bitno, da je meni bitno da moj brat dođe na džumu – ja bih o tome pričao! Ja bih se na tom polju trudio! Ja bih gledao koga mogu, pa reći hajmo na kahvu u petak, iza džume. Našao bih načina, zašto? Jer mi to u mome životu ima vrijednost!
Kaže neki čovjek volio krofne. Kaže dijele se džaba krofne, gužva trebaš čekati pola sata. Kaže svome prijatelju: „vidi džaba krofne“, kaže mu prijatelj: „vidi koja je gužva, pusti“, kaže: „ne!, krofne!“ Stane u red i pola sata čeka radi marke dvije! Hoće, da neće ne bi tome dao vremena!
Drugi detalj – kako se stvari mogu izokrenuti! Kaže Gospodar u Kur'anu: „Onaj ko ne spozna Allaha, dž.š., je mrtav prije nego što umre, nije živ, nije svjestan da mu je svakim danom bliži trenutak susreta sa dragim Bogom.“ Kada se čovjek u svojim vrijednostima izokrene, dobro se sjećam kao dječak sam slušao priču, tada se već počelo to pričati, išao sam po bosanskim selima kao učenik medrese – prvi i drugi razred, i ušli su nam oni sateliti tada, tada se počelo – ušli smo u ovaj svijet televizije gdje televizija odgaja ljude.
I već tada se pričalo: „ja da budem mama, da perem guzicu svojoj bebi, neću da rodim dijete, i da se udam neću roditi dijete…“ Zašto? Zato što je odgajana na toj trpezi.
Jučer sam gledao prizor: čovjek vodi psa, ne znam da li zato što je preda mnom, ali pas ni pet ni šest obavi nuždu odmah pored mog auta, ja kažem imam četvero djece nikada nisam doveo svoje dijete da se nekome pred kuću, da izvinete… Ni pet ni šest, taj čovjek uzima kesu i kupi izmet psa! Kad insan zanemari vrijednosti, ljudi…danas imate zemalja gdje se potroši više hrane za kućne ljubimce nego što je potrebno da na dunjaluku nemaš gladnog ili žednog insana! Rastuća industrija je, znate koja? Industrija kozmetike za kućne ljubimce!
Zamislite, kad čovječanstvo pred dragoga Boga stane kad ih Allah pita, sve nas zajedno: pa jel vama jasno da su ljudi gladovali, a da ste vi svojoj mački kupovali hranu koja je možda bila dovoljna da se porodica čitava dva dana hrani?
Draga braćo, razmišljajmo čemu dajemo vrijednost! Hazreti Omer kad je jedne prilike supruga povisila glas na njega, kaže: „ona meni pere odjeće, odgaja djecu, postavi sofru, ako se kad kad i naljuti nije problem…“ Zašto? Jer ona u njegovoj percepciji, kao vjerniku, hanuma mu je golema, zato što ga Allah počastio da mu ona uđe u život, kaže: „Allah me njome počastio!“
Ja vas molim, preispitujmo se: čemu dajemo vrijednost? Molimo Allaha da vrijednost dajemo samo onome što zaista vrijedi, molimo Allaha da se čuvamo svih lažnih vrijednosti.
DRUGA HUTBA Imaj svoja djela za koja samo Allah zna!
Draga braćo, zamolio bih vas dvije misli na kraju da razmislimo. Prvo je jedna prelijepa izreka koja kaže: „Mnogo je ljudi koji su poznati na dunjaluku, a kod Allaha ništa nemaju, a koliko ima ljudi koje je Allah sklonio od ljudskih očiju i misli a Allah zna da oni čine dobro.“
Jedan od imama Ehli-l-bejta, praunuk Alije, r.a., Zejnulabidin se zvao, četrdeset godina u Kufi je fukara njegove četvrti bila zbrinuta a da niko nije znao ko ih izdržava! Ulema i marljiv, vrijedan čovjek bio!
Kako su otkrli da on svako jutro prije sabaha donese hranu i da zbog toga fukara te četvrti nikad nije gladovala? Znate li po čemu? Kaže kada su ga, kao ovdje u Bakijama, skinuli da ga gasule, skinuli su ga, pokrije se stidno mjesto, vidjeli su tragove da je nosio neki džak, četrdeset godina, znaš kako se ureže! Četrdeset godina, subhanallah! To je vrijednost, kad ti sakriješ neko dobro a moliš Allaha da te zbog toga nagradi.
I druga stvar, hoću sa vama da podijelim. Počastite ljude koje vidite da imaju sjedu u islamu. Jednu sjedu dobio, ostario padajući Allahu na sedždu. Kaže Poslanik, s.a.v.s.: „Od tvog poštovanja prema Allahu je da počastiš, da uvažavaš“, a ne danas kaže: „ja sam pročitao Kur'an ti ćeš meni govoriti“, čovjek pedeset godina Allahu na sedždu pada, ti ćeš njemu tako govoriti… „od poštovanja prema Allahu je da poštuješ onoga ko je osjedio u islamu.“ U jednoj predaji se kaže: „Nema mladića, mladoga insana da će počastiti. iz poštovanja prema starijoj osobi nešto učiniti, a da mu Allah neće dati još na ovome svijetu, da će ga počastiti mladi kad on bude u starosti.“
Ja molim Allaha da to budu naše vrijednosti. Molim Allaha da nas štiti svakoga zla. Amin ja erhame rahimin!
DOVA
Gospodaru, počasti nas a nemoj nas kazniti. Oprosti nam sve grijehe i nemoj nas kazniti. Gospodaru, molimo Te, Ti prema nama kako Tebi dolikuje a ne kako nama dolikuje.
Molimo te, Gospodaru, Ti si Onaj koji prašta – pa nam oprosti grijehe naše: Molimo Te, Gospodaru, ojačaj naša srca u pokornosti Tebi. Počasti nas da budemo iskreni robovi Tvoji. Molimo Te, Gospodaru, počasti nas da spoznamo vrijednosti Tvoje. Molimo Te, Gospodaru, da njima prostor dajemo, najvećim Te imenom molimo počasti nas Džennetom i svakim djelom koje približava Džennetu, sačuvaj nas svakog djela koje približava vatri.
Počasti nas da imamo svoja tajna djela za koja samo Ti znaš, molimo Te Gospodaru da poštujemo svoje starije, posebno svoje roditelje, najvećim Te imenom molimo smiluj se i njima i nama, smiluj se svakome onome ko za nas dovu uči i smiluj se svima koji su oko nas. Molimo Te, Gospodaru, počasti nas svakim dobrom i zaštiti nas svakog zla.
IZABRANI CITATI
„Mnogo je ljudi koji su poznati na dunjaluku, a kod Allaha ništa nemaju, a koliko ima ljudi koje je Allah sklonio od ljudskih očiju i misli a Allah zna da oni čine dobro.“
