Allahove granice i zabrane – 30. hadis

Hvala Gospodaru na Njegovim neizmjernim blagodatima, salavat i selam Njegovom Miljeniku Muhammedu, s.a.v.s., časnoj i plemenitoj porodici i vrlim ashabima. Gospodaru naš ništa nije lahko, osim onoga što ti učiniš lahkim, pa te molimo da nam olakšaš samo ono što je za nas dobro na oba svijeta.

Jedna od karakteristika Poslanikovog, s.a.v.s., života je da se stalno obraćao Allahu, dž.š. i stalno Mu upućivao dove. Nas je naučio da se Allah, dž.š., najviše stidi i najplemenitiji je kada rob podigne svoje ruke, jer ih On neće nikada vratiti prazne.

Uzvišeni Gospodar u Kur'anu kaže:

قُلْ مَا يَعْبَأُ بِكُمْ
رَبِّي لَوْلَا دُعَاؤُكُمْ.

“Reci ( Muhammede): Vi kod Allaha imate težinu, samo zato što se njemu obraćate.”[1]

Onaj ko se Allahu, dž.š., ne moli i ne vjeruje u Njega, kod Gospodara Uzvišenog nema nikakve težine, čak iako je u ljudskim mjerilima važan. Resulullah, s.a.v.s., nas je naučio:

إِنَّ لِأَهْلِكَ عَلَيْكَ
حَقًّا.

“Zaista tvoja porodica kod tebe ima pravo.”[2]

Dajmo svojim porodicama, ono pravo koje im pripada. Povedimo svoje dijete u džamiju kako bi osjetilo slast namaza, proučimo sa njima svaki dan nešto iz Kur'ana.

Trideseti hadis u zbirci imama Nevevija glasi:

عَنْ أَبِي ثَعْلَبَةَ
الْخُشَنِيِّ جُرْثُومِ بن نَاشِر رَضِيَ اللهُ عَنْهُ عَنْ رَسُولِ اللَّهِ
صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: "إنَّ اللَّهَ تَعَالَى فَرَضَ
فَرَائِضَ فَلَا تُضَيِّعُوهَا، وَحَدَّ حُدُودًا فَلَا تَعْتَدُوهَا، وَحَرَّمَ
أَشْيَاءَ فَلَا تَنْتَهِكُوهَا، وَسَكَتَ عَنْ أَشْيَاءَ رَحْمَةً لَكُمْ غَيْرَ
نِسْيَانٍ فَلَا تَبْحَثُوا عَنْهَا."

Od Ebu Salebe El-Hušenija, se prenosi da je Resullah, s.a.v.s., rekao: ” Zaista je Allah propisao farzove, pa ih nemojte zanemarivati. Postavio je granice, pa ih nemojte prelaziti. Zabranio je neke stvari, nemojte to činiti. Znajte da je neke stvari iz svoje milosti Allah prešutio, pa ih nemojte istraživati.”[3]

Zbog strukture ovog hadisa, farzove – poštuj; granice – ne narušavaj; harami – nemoj ulaziti u njih, ulema za osobu koja ga uzme kaže:

حَازَ الثَّوَاب وَأَمِنَ
الْعِقَابَ

“Onaj koji je uzeo ovaj hadis uzeo je sav sevap i bezbijedan je od kazne.”

Allah, dž.š., ima farzove, a mi smo dužni ispunjavati obavezu koju imamo prema Njemu. Dunjalučke obaveze nam oduzmu većinu našeg vremena, a svi namazi koje moramo obaviti mogu stati u sat vremena. Farz, moramo ispuniti, On od nas tako malo traži, a sve nam daje.

Ovim hadisom, Resulullah, s.a.v.s., nas je obavijestio o tome da je Allah, dž.š., neke stvari ostavio, a nije ih spomenuo. U drugom hadisu je rekao:

“Najveći grijeh od muslimana (njegovog vremena), ima onaj koji je došao i pitao nešto što nije bilo zabranjeno, pa je Allah zbog tog pitanja zabranio.”[4]

U našem vremenu, to su stvari koje muslimani rade stoljećima, a zatim neko počne da ih propituje. Zatim, ulema dođe u situaciju da ih zabarani, zbog izmjene načina na koji se rade.

Postoje farzovi prema nama samima, npr. da čuvamo svoje tijelo, zatim farzovi prema drugima, da poštujemo svoje roditelje, ako su preselili farz nam je da za njih učimo dovu. Uzvišeni Gospodar u Kur'anu kaže: 

وَقُل
رَّبِّ ارْحَمْهُمَا كَمَا رَبَّيَانِي صَغِيرًا.

“I reci: Gospodaru moj smiluj im se, kao što su se oni meni smilovali, kad sam dijete bio.”[5]

Prema bračnom drugu imamo farz, zatim prema djeci, prema Allahu, dž.š., te farz u imetku. Uzvišeni Gospodar je u Kur'anu i kroz sunnet Njegovog Miljenika, s.a.v.s., objasnio ono što je suštinski farz. Ulema nam je dodatno pojasnila da sve ono bez čega farz ne može i samo postaje obaveza (farz). Ako ne možemo zaštiti svoje zdravlje, bez određenih sredstava, farz nam je obezbijediti neophodna sredstva.

Uzvišeni Allah je u Kur’anu rekao:

قُلْ تَعَالَوْا أَتْلُ مَا
حَرَّمَ رَبُّكُمْ عَلَيْكُمْ ۖ أَلَّا تُشْرِكُوا بِهِ شَيْئًا ۖ
وَبِالْوَالِدَيْنِ إِحْسَانًا ۖ وَلَا تَقْتُلُوا أَوْلَادَكُم مِّنْ إِمْلَاقٍ.

“Dođite da vam kažem šta vam vaš Gospodar zabranjuje: Nemojte Mu ništa ravnim smatrati; i prema roditeljima dobročinstvo činite; nemojte ubijati svoju djecu zbog neimaštine.”[6]

قُلْ
إِنَّمَا حَرَّمَ رَبِّيَ الْفَوَاحِشَ مَا ظَهَرَ مِنْهَا وَمَا بَطَنَ
وَالْإِثْمَ وَالْبَغْيَ بِغَيْرِ الْحَقِّ وَأَن تُشْرِكُوا بِاللَّهِ مَا لَمْ
يُنَزِّلْ بِهِ سُلْطَانًا وَأَن تَقُولُوا عَلَى اللَّهِ مَا لَا تَعْلَمُونَ.

“Reci Muhammede: Moj Gospodar zabranjuje razvrat, i onaj vidljivi i onaj koji se dešava u insanu;  i zabranjuje griješenje; i da Allahu pripisujete druga; zabranjuje vam da o Njemu govorite ono što ne znate.”[7]

Ulema nas uči da u najveće grijehe spada ocjena nečega haramom, a tou svojoj suštini nije haram, ili kazati za nešto da je halal, a nije halal. Malik ibn Enes, r.a., je prenio kako im se znalo destiti da sedamdeset ljudi pitaju za mišljenje, a svaki od njih bi rekao da pita onog drugog.

Postoji hrana koju Allah, dž.š., u Kur'anu zabranjuje:          

إِنَّمَا حَرَّمَ عَلَيْكُمُ
الْمَيْتَةَ وَالدَّمَ.

            Allah vam zabranjuje strv i krv.” [8]

Zabranjuje se sve ono što šteti čovjekovom organizmu.

Ovaj hadis dijeli na troje vjerske norme: farzove, granice koje je Allah, dž.š., postavio, haram i ono što je iz milosti ostavio bez decidnog propisa. Prvo što treba činiti je kloniti se harama. Drugo je poštivanje Allahovih, dž.š., granica. Ne dozvolimo sebi da ih prelazimo, jer one su postavljene radi nas. Resulullah, s.a.v.s., je upotrijebio izraz “haram” kada je rekao:

إِنَّ َأَمْوَالَكُمْ
وَأَعْرَاضَكُمْ بَيْنَكُمْ حَرَامٌ.

“Zaista su vaši imetci, i vaša čast, između vas haram (zaštićeni).”[9]

Ono što posudimo od nekoga je hak (pravo) tog insana i to trebamo poštovati. Posebno se čuvajmo da o nekome kažemo ono što nije, da potvorimo nekoga i tako mu udarimo na čast.

Za nasljedno pravo, Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže:

تِلْكَ حُدُودُ اللَّهِ.

“To su Allahove granice.”[10]

U predajama se spominje da je prvo što će se pomjeriti od Allahovih, dž.š., granica nasljedno pravo. Ljudi neće prema šerijatu dijeliti svoj imetak, te će učiniti zulum ženskoj djeci. U hadisu se kaže:

إِنَّ الرَّجُلَ لَيَعْمَلُ وَالْمَرْأَةُ بِطَاعَةِ اللَّهِ سِتِّينَ
سَنَةً ثُمَّ يَحْضُرُهُمَا الْمَوْتُ فَيُضَارَّانِ فِي الْوَصِيَّةِ فَتَجِبُ
لَهُمَا النَّارُ.

“Čovjek će raditi u pokornosti Allahu sedamdeset godina, pa mu dođe smrt i on učini zulum u oporuci, pa će mu vatra biti prebivalište.”[11]

Budimo svjesni riječi Uzvišenog Allaha kada nam poručuje:

وَمَا كَانَ رَبُّكَ نَسِيًّا.

“Tvoj Gospodar ništa ne zaboravlja.”[12]

Resulullah, s.a.v.s., je kazao jedne prilike:

“Propali su oni koji cjepidlače.”[13]

U posljednjem dijelu hadisa, Resulullah, s.a.v.s., kaže: “Nemojte istraživati te stvari.” Danas imamo pojavu da muslimani istražuju sramote drugih muslimana, a Resulullah, s.a.v.s., je takav postupak osudio.

Prvi farz koji je iznad svih drugih je robovanje Allahu, dž.š., a nakon toga dolazi naš odnos prema roditeljima. Nakon ovih obaveza dolaze na red farz namazi i ostale obaveze. U odnosu prema Allahu, dž.š., granica koja se ne smije prelaziti je oholost. Najveći grijeh, nakon grijeha šrika i kufra je oholost. Resulullah, s.a.v.s., je rekao:

“Neće ući u Džennet, onaj u čijem srcu bude koliko trun oholosti.”[14]

Moramo čuvati farzove, čuvati Allahove, dž.š., granice i kloniti se onoga što je haram. Allah, dž.š., je zabranio u Kur'anu i Vjerovjesnikovom, s.a.v.s., hadisu da čovjek bilo koga ismijava. Resulullah, s.a.v.s., je rekao:

بَيْنَمَا رَجُلٌ يَمْشِي فِي
حُلَّةٍ تُعْجِبُهُ نَفْسُهُ مُرَجِّلٌ جُمَّتَهُ إِذْ خَسَفَ الله بِهِ، فَهُوَ
يَتَجَلْجَلُ إِلَى يَوْمِ الْقِيَامَةِ.

“Dok je čovjek hodao u svome ukrasu, opsjednut sobom, Allah ga je usmrtio. Bit će u džehennemskoj vatri do polaganja računa na Sudnjem danu.”[15]

Čuvajmo svoja srca i pazimo na njih. Znajmo da je najveći farz biti Allahov, dž.š., rob, a najbitnija granica je ne postupati oholo u odnosu prema svemu, jer je to donja granica koju nikada ne smijemo preći. Znajmo da su muslimani i nemuslimani, njihovi životi, imetci i čast, između nas haram, jer ismijavanje čovjeka spada u ismijavanje onoga što je Allah, dž.š., stvorio.

Učimo dovu jedni za druge, jer imamo nagradu za to. Naša dova vrijedi onoliko koliko je široka i koliko je plemenita u odnosu prema drugim ljudima. Molimo Allaha, dž.š., da podari bezbjednost muslimanima na svim mjestima. Molimo Ga da nas učvrsti i pomogne na istini i podari nam da budemo od iskrenih robova Njegovih.



[1] El-Furkan, 77.

[2] Tirmizi, 2350.

[3] Darekutni, 502, Bejheki u Sunen El-Kubra, 18162.

[4] Ahmed, 1545.

[5] El-Isra, 24.

[6] El-En’am, 151.

[7] El-E’raf, 33.

[8] El-Bekara, 173.

[9] Buhari, 67, Muslim, 1679ز

[10] En-Nisa, 13.

[11] Tirmizi, 2117.

[12] Merjem, 64.

[13] Muslim, 4830, Ebu Davud, 3995, Ahmed u Musnedu, 3526. i drugi.

[14] Muslim, 136, Tirmizi, 1918, Ahmed u Musnedu, 3817. i drugi.

[15] Buhari, 5371.

Blog

Posljednje dodano

Pratite nas na

Pretplatite se na naš Newsletter