Trideset i sedmi hadis
Hvala Dragom Gospodaru na Njegovim blagodatima, salavatom i selamom na Njegovog Miljenika, s.a.v.s., Ga molimo da nam otvori vrata zadovoljstva na oba svijeta. Svjedočimo da nema Drugog Boga osim Jednog i Jedinoga i svjedočimo da je Muhammed, s.a.v.s., pečatk svih poslanika. Molimo Gospodara da nas počasti da budemo dostojni biti Njegovim sljedbenicima, da nas počasti da živimo na istini i preselimo sa istinom.
Trideset i sedmi hadis u zbirci imama Nevevija glasi:
عَنِ ابْنِ عَبَّاسٍ، عَنْ رَسُولِ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ فِيمَا يَرْوِي عَنْ رَبِّهِ تَبَارَكَ وَتَعَالَى، قَالَ: إِنَّ اللهَ كَتَبَ الْحَسَنَاتِ وَالسَّيِّئَاتِ، ثُمَّ بَيَّنَ ذَلِكَ، فَمَنْ هَمَّ بِحَسَنَةٍ فَلَمْ يَعْمَلْهَا كَتَبَهَا اللهُ عِنْدَهُ حَسَنَةً كَامِلَةً وَإِنْ هَمَّ بِهَا فَعَمِلَهَا كَتَبَهَا اللهُ عَزَّ وَجَلَّ عِنْدَهُ عَشْرَ حَسَنَاتٍ إِلَى سَبْعِمِائَةِ ضِعْفٍ إِلَى أَضْعَافٍ كَثِيرَةٍ. وَإِنْ هَمَّ بِسَيِّئَةٍ فَلَمْ يَعْمَلْهَا كَتَبَهَا اللهُ عِنْدَهُ حَسَنَةً كَامِلَةً، وَإِنْ هَمَّ بِهَا فَعَمِلَهَا، كَتَبَهَا الله سَيِّئَةً وَاحِدَةً.
Od Ibn Abbasa, r.a., se prenosi da je Resulullah, s.a.v.s., prenio riječi Allaha Uzvišenog Koji kaže: ”Allah je odredio šta je dobro, a šta loše, a zatim je to pojasnio. Onaj ko poželi da učini dobro djelo, pa ga ne učini, Allah to zapiše kod Sebe kao potpuno dobro djelo. Ako poželi dobro djelo, pa ga uradi, Allah će mu upisati kod Sebe desetorostruku nagradu, a neka djela Allah upiše do sedam stotina puta vrijednije, a neka umnogostruči da se ne zna njihov broj. Ako bi čovjek poželio da učini loše djelo, pa ga ne uradi, Allah mu upiše kao da je učinio dobro djelo, a ako bi poželio učiniti loše i to učini, Allah će mu upisati koliko jedno loše djelo.”[1]
Upravo ovaj hadis kojeg čitamo govori o sistemu vrijednosti i o najvećem izazovu kojeg živimo. Najugroženije danas od svega je sistem vrijednosti. To nam predstavlja ono bitno i nebitno za naš život, a bez sistema vrijednosti nema ummeta.
Najveća manifestacija Allahove, dž.š., milosti je slanje Objave i poslanika. Nije nas ostavio da lutamo, jer je najopasniji eksperiment na vlastitom životu. U ovom slučaju se ne možemo vratiti nazad, pa činiti ono što sada želimo. Istina će ostati istinom, kao što će se dobro smatrati dobrim do Sudnjeg dana. Najveću počast ima onaj ko živi na istini, ko njoj zove i govori je. Resulullah, s.a.v.s., je opisujući munafike rekao da je njihovo glavno obilježje laž, a Uzvišeni Gospodar je za munafike kazao:
إِنَّ الْمُنَافِقِينَ فِي الدَّرْكِ الأَسْفَلِ مِنَ النَّارِ وَلَنْ تَجِدَ لَهُمْ نَصِيرًا.
”Licemjeri su na najnižem stepenu džehennema i ne mogu pronaći
pomoćnika.”[2]
Kada postanemo svjesni da je Allah, dž.š., odredio šta je dobro i loše, počašćen je onaj ko krene putem da to sazna. Meleki stavljaju krila pod noge takvog insana, jer on u konačnici traži znanje. U našoj savremenoj civilizaciji je trend izgradnje lijepih građevina, jer mnogi žele to da ostave iza sebe. Ako odgojimo jednog insana, on sam može napraviti deset građevina, s druge strane, ako napravimo lijepe objekte, a ne odgojimo insana, on napravi nered.
Drugi dio hadisa je važan za naš život, jer Resulullah, s.a.v.s., govori da nam je Allah, dž.š., pojasnio šta je dobro i loše. Nema nagrade i kazne dok nešto ne bude pojašnjeno. Za prijašnje narode Uzvišeni Gospodar je rekao:
وَمَا كُنَّا مُعَذِّبِينَ حَتَّىٰ نَبْعَثَ رَسُولًا.
”Allah nije kaznio niti jedan narod dok im nije dao Poslanika.”[3]
U nastavku Resulullah, s.a.v.s., govori o namjerama, te o ljudima koji nešto naume učiniti od dobra, pa ne učine. Takvim ljudima Allah, dž.š., piše nagradu kao da su uradili dobro djelo. Resulullah, s.a.v.s., nas uči da je vjernikov nijjet bolji od njegovog djela, jer naše mogućnosti nekada nisu dovoljno jake da učinimo ono što bi htjeli. Mogućnosti ljudi su različite i svako bi trebao gledati u kojem pravcu ga je Allah, dž.š., počastio da najbolje može ići sa svojim dobrim djelima.
Ovaj hadis nam govori o milosti Gospodara. U jednom hadisu se spominje da je Uzvišeni Gospodar rekao Džibrilu, a.s., da vidi džehennem, pa je rekao Gospodaru: ”Niko neće čuti za džehennem a da se neće spasiti od njega.” Gospodar je nakon toga džehennem prekrio ljudskim prohtjevima, onim što je lahko da rade, u trenutku kada se slijedi neznanje. Nakon toga Džibril, a.s., kaže Uzvišenom Gospodaru: ”Gospodaru, džehennema će se spasiti samo onaj kome si se Ti smilovao.” [4]Iz ovog razloga je Gospodar poslao Resulullaha, s.a.v.s., kao milost svjetovima.
Kazali smo da je namjera vjernika bolja od njegovog djela. Resulullah, s.a.v.s., je kazao da će najviše biti onih koji će preseliti u postelji, a molili su Allaha, dž.š., da presele kao šehidi. Velika je stvar priželjkivati dobro. Jedan od velikana je činio grijehe za koje se stidio da ih spomene (a to je znak primljene tevbe, kada ne spominje grijehe iz prošlosti). Allah, dž.š., ga je vratio na Pravi put kroz događaj jednog oca i kćerke. Kada je ugledao kako je djevojčica zagrlila svoga oca, zamolio je Allaha, dž.š., da bude poput tog čovjeka. On je iskreno priželjkivao da bude moralan poput tog insana, što je bilo uzrokom njegovog pokajanja. Dok je djevojčica bila sa njim, konzumirao je alkohol, a ona je svojim rukama kao malo dijete uklanjala čašu alkohola sa njegovih usana. Kako je dijete raslo, dobro u ovom insanu je bivalo sve jače. U ranom djetinstvu njegova kćerka umire, što ga je izuzetno pogodilo, tako da se vratio najgorim grijesima koje je činio u prošlosti. Toliko je pio alkohol da je pao u nesvijest. Tada je usnio ogromnu zmiju koja ga proganja, a bježeći od nje naiđe na jednog starca koji je bio lijepog izgleda koji ga upućuje na brdo gdje će se spasiti. Na brdu nalazi svoju malu kćerku, koja mu objašnjava da zmija predstavlja njegova loša djela, a slabašni starac njegova dobra djela. Zatim mu kćerka uči kur'anski ajet:
أَلَمْ يَأْنِ لِلَّذِينَ آمَنُوا أَن تَخْشَعَ قُلُوبُهُمْ لِذِكْرِ الله وَمَا نَزَلَ مِنَ الْحَقِّ.
”Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smeksaju kad se Allah i istina koja se objavljuje spomene.”[5]
Kada je došao na sabah-namaz, čuo je imama kako uči isti ovaj ajet. Allah, dž.š., nam je dao Put koji je dobar za nas, i koliko god nas pozivali na stranputicu, ovaj Put nas vodi sigurnosti na ovom i budućem svijetu.
Za dobra djela koja su spomenuta u ovom hadisu se kaže da Allah, dž.š., upisuje kod Sebe. Postoje dobra djela koja nemaju brojčanu vrijednost kojom ih možemo uporediti, kao što je npr. post za kojeg je Uzvišeni Gospodar kazao da posebno nagrađuje, a nije spomenuo brojčanu vrijednost nagrade. Dobra djela Gospodar ne zaboravlja, a jedan od ajeta koji bi nas trebao stalno pratiti kroz život je:
لَّا يَضِلُّ رَبِّي وَلَا يَنسَى.
”Kod Allaha nije ništa izgubljeno, niti On zaboravlja.”[6]
Važno je napomenuti da dobro djelo koje učinimo zarad Njegovog zadovoljstva ne može biti izgubljeno niti zaboravljeno. Ako želimo da imamo ta djela, učinimo ih radi Njega. Obratimo pažnju na ono što dobra djela znače. Jedna od dova Resulullaha, s.a.v.s., je bila i dova da posljednja djela ljudi budu dobra. Na jedno loše djelo treba upozoriti, a napomenuti na jedno dobro: neposlušnost prema roditeljima je veliki grijeh, a Resulullah, s.a.v.s., nas upozorava da Allah, dž.š., ubrzava kaznu zbog tog grijeha, a poštovanje prema roditeljima ako su živi i kada presele sjećati ih se dovom i održavati veze sa njihovim prijateljima su velika djela i blago li onome ko to čini.
Molimo Gospodara da nas ukrasi dobrim
djelima, da nas zaštiti od svakog zla i pomogne u svakom dobru, Amin!
[1] Buhari, 6126, Muslim, 131.
[2] En-Nisa, 145.
[3] El-Isra, 15.
[4] Ahmed 8398.
[5] El-Hadid, 16.
[6] Taha, 52.
