Hvala Allahu Uzvišenom na Njegovim neizmjernim blagodatima. Najvećim Ga imenom molimo da nas počasti Džennetom i svakim djelom koje približava Džennetu i da nas sačuva Džehennema i svakog djela koje njemu vodi. Molimo Ga da nam otvori vrata samo onih riječi i samo onih dijela koja će nas približiti njegovoj Milosti. Salavat i selam Njegovom Miljeniku, s.a.v.s., časnoj porodici i plemenitim ashabima.
Blago onome ko uzme znanje koje dolazi iz svjetiljke Kur’ana i Sunneta. Kur'an-i-Kerim je direktna objava od Uzvišenog Gospodara, izrazom i značenjem. Hadis Resulullaha, s.a.v.s., je njegov iskaz, ali je sadržaj i značenje od Allaha Uzvišenog, jer je On u Kur'anu rekao:
وَمَا يَنطِقُ عَنِ الْهَوَى
“ٰPoslanik ne govori po svome hiru.”[1]
Često se nađemo u situaciji da zaboravimo činiti dovu, te da nas neko iskušenje dovede pred ta vrata. Allah Uzvišeni u Kur'anu kaže:
قُلْ مَا يَعْبَأُ بِكُمْ رَبِّي لَوْلَا دُعَاؤُكُمْ
“Allah vam poklanja pažnju samo zbog vaše dove.”[2]
Budimo ustrajni u dovama, kako ne bi sebe uskratili za ovo zadovoljstvo.
Devetnaesti hadis u zbirci imama Nevevija glasi:
عَنْ ابْنِ عَبَّاسٍ قَالَ كُنْتُ خَلْفَ رَسُولِ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَوْمًا فَقَالَ: يَا غُلَامُ إِنِّي أُعَلِّمُكَ كَلِمَاتٍ احْفَظْ اللَّهَ يَحْفَظْكَ احْفَظْ اللَّهَ تَجِدْهُ تُجَاهَكَ إِذَا سَأَلْتَ فَاسْأَلْ اللَّهَ وَإِذَا اسْتَعَنْتَ فَاسْتَعِنْ بِاللَّهِ وَاعْلَمْ أَنَّ الْأُمَّةَ لَوْ اجْتَمَعَتْ عَلَى أَنْ يَنْفَعُوكَ بِشَيْءٍ لَمْ يَنْفَعُوكَ إِلَّا بِشَيْءٍ قَدْ كَتَبَهُ اللَّهُ لَكَ وَلَوْ اجْتَمَعُوا عَلَى أَنْ يَضُرُّوكَ بِشَيْءٍ لَمْ يَضُرُّوكَ إِلَّا بِشَيْءٍ قَدْ كَتَبَهُ اللَّهُ عَلَيْكَ رُفِعَتْ الْأَقْلَامُ وَجَفَّتْ الصُّحُفُ.
“Prenosi se od Abdullaha ibn Abasa: ‘Bio sam jedne prilike iza Vjerovjesnika, pa mi je rekao: ‘O mladiću, naučit ću te nekim rečenicama. Čuvaj Allaha – Allah će tebe čuvati. Čuvaj Allaha – vidjet ćeš da je tvoj Gospodar ispred tebe. Kada moliš – moli samo Allaha. Kada pomoć tražiš – traži je samo od Allaha. Znaj kada bi se svi ljudi sastali da ti donesu neku korist, neće ti donjeti korist izuzev one koju je Allah već odredio. Ako se sastanu da ti naude, neće ti nauditi osim u onoj mjeri u kojoj je Allah dozvolio da se desi. Pera su podignuta i stranice su se osušile’.”[3]
U drugoj predaji se navodi da je rekao: “Hoćeš li da te naučim nekim rečenicama? Čuvaj Allaha i vidjet ćeš da je tvoj Gospodar stalno ispred tebe. Znaj za Allaha kada si u obilju – znat će On za tebe kada si u oskudici. Znaj da ono što te zaobišlo nije te trebalo zadesiti, a ono što te zadesilo nije te moglo mimoići. Znaj da ćeš pobjediti ako budeš ustrajan, a olakšanje dolazi nakon problema. Zaista sa tegobm je i olakšanje.”[4]
Ovaj hadis, je značajna smjernica za sve što čovjek u životu radi. Kada želimo nekoga posavjetovati ili mu nešto kazati, slijedimo praksu Resulullaha, s.a.v.s., i prvo ih upitajmo da li žele da nas poslušaju. Čuvajmo granice koje nam je Allah, dž.š., postavio. Čuvajmo ono što nam je naredio i klonimo se onoga što nam je zabranio. Gospodar Uzvišeni u Kur'anu kaže:
هَٰذَا مَا تُوعَدُونَ لِكُلِّ أَوَّابٍ حَفِيظٍ مَّنْ خَشِيَ الرَّحْمَٰنَ بِالْغَيْبِ وَجَاءَ بِقَلْبٍ مُّنِيبٍ
“Džennet je obećan svakome ko se Allahu obraća. Ko se Allaha boji iako Ga ne vidi i dođe Allahu sa srcem koje je predano”[5]
Čuvati Gospodara, dž.š., znači čuvati svoj namaz, stidno mjesto i zakletve, jer On u Kur'anu kaže:
حَافِظُوا عَلَى الصَّلَوَاتِ
“Čuvajte namaze svoje.”[6]
وَالَّذِينَ هُمْ لِفُرُوجِهِمْ حَافِظُونَ
“Oni koji svoja stidna mjesta čuvaju.”[7]
وَاحْفَظُوا أَيْمَانَكُمْ
“Čuvajte svoje zakletve.”[8]
Čuvati Allaha, dž.š., znači i poštovati roditelje preko kojih smo došli na ovaj svijet. Poslanik, s.a.v.s., u hadisima kaže: “Ko bude čuvao namaze, ima kod Allaha zavjet, da će ga On uvesti Džennet”[9], “Ko čuva namaz, on će mu biti svjetlo i svjedok na Sudnjem danu”[10], “Abdest će čuvati, samo istinski vjernik.”[11]
U predajama se navodi, da je prva objava Ademu, a.s.., nakon izlaska iz Dženneta bila: “Ademe, nemoj da tvoje stidno mjesto ikada bude u onom stanju koje nije halal.”
Resulullah, s.a.v.s., je rekao: “Ko čuva svoj jezik i svoje stidno mjesto, ući će u Džennet.”[12]
Neće se desiti, da vjernik ispuni svoju obavezu prema Allahu, a da On ne ispuni Svoje obećanje, jer u Kur'anu kaže:
أَوْفُوا بِعَهْدِي أُوفِ بِعَهْدِكُمْ
“Ispunite vi obećanje prema Meni, ja ću ispuniti prema vama.”[13]
Svaki put kada spomenemo Allaha, dž.š., kroz naše misli prođe spomen na Njega ili to osjetimo u srcu, te nas se On sjeti.
Prvo što će se desiti onome koji poštuje Allahove granice je da će mu On podariti dug život. Ibn Abbas, r.a., je rekao: “Zaista Allah svakom čovjeku odredi meleke koji će biti sa njim, dok ne dođe trenutak njegovg preseljenja, oni se povuku i desi se ono što je Allah odredio.”
Resulullah, s.a.v.s., je rekao:
مَنْ حَفِظَ مَا بَيْنَ لَحْيَيْهِ، أَيْ لِسَانَهُ، وَمَا بَيْنَ رِجْلَيْهِ مَنْ حَفِظَ هَذَيْنِ ضَمِنْتُ لَهُ ٱلْجَنَّةَ.
“Ko bude čuvao ono što je između nepceta (jezik) i ono što je između nogu, garantujem mu džennet.”[14]
Kada čovjek čuva Allaha, dž.š., tj. Njegove propise, Allah, dž.š., čuva njegov život i čast. Zbog toga trebmo imati na umu da spoznamo islam kao štit, a one koje Allah, dž.š., počasti mogu imati udjela u tome da se njihovim sebebom islam štiti. Vjera nas štiti kada ne lažemo ljudima, pa nas ljudi zbog te vrijednosti uvažavaju, svjesni da nikome nepravdu nismo učinili.
Pored toga što čuvanjem Allaha, dž.š., štitimo sebe, ulema nas uči da će i naše potomke Gospodar štititi zbog naše pokornosti Njemu. Jedan pobožnjak je dugo ostao na namazu, pa ga njegov sin upita zašto odulji namaz. Otac mu odgovori da to čini zbog njega, jer Gospodara moli da tim namazom njegovo dijete sačuva. Nešto slično je spomenuto u suri El-Kehf (Pećina), gdje uočavamo razlog zbog kojeg je Allah, dž.š., dao mladićima dobro. Razlog je dobrota njihovog oca, a u predajama se spominje da je riječ o njihovom pradjedu.
Druga važna stvar koju nam Gospodar Uzvišeni štiti je iman. Kada nam dođe Melek smrti, Gospodar mu prvo naredi da pomiriše čovjekovu glavu, pa se na taj način osjeti ili ne osjeti miris posta. Na sličan način Melek pomiriše čovjekova usta, pa se osjeti ili ne osjeti miris učenja Kur’ana. Zaključujemo da nas Uzvišeni Gospodar čuva našom brigom o Njegovim propisima.
Ono što je spasilo Junusa, a.s., kada je bio u utrobi ribe jeste to što je bio od onih koji su Allaha, dž.š., spominjali. Dozivajmo Gospodara kada smo u blagostanju, pa će nam se On odazvati u nevoljama. U predajama se spominje da meleki kada čuju glas pobožnjaka koji doziva u iskušenjima, prepoznaju taj glas, pa oni zamole Allaha, dž.š., da mu se odazove. Čovjek da bi uspio, mora imati lijepo mišljenje o Gospodaru, jer On kaže:
وَمَن يَتَّقِ اللَّهَ يَجْعَل لَّهُ مَخْرَجًا وَيَرْزُقْهُ مِنْ حَيْثُ لَا يَحْتَسِبُ
“Onaj ko Allaha bude svjestan, On mu da izlaz iz svake situacije.”[15]
On je taj koji nam otvara Svoja vrata i daje rješenje za svaki problem. Čuvajmo se toga da svoje probleme stavimo pred ljude koji vrata zatvaraju. Allah, dž.š., voli kada tražimo od Njega, a srdi se kada to ne činimo, dok se ljudi suprotno navedenom ponašaju. Kada tražimo ili molimo za nešto, obratimo se Allahu, dž.š.
Posljednji dio hadisa govori o nanošenju štete ili dobra od strane ljudi. Ako Uzvišeni Gospodar to nije odredio, ljudi nikada ne mogu učiniti dobro ili zlo drugome. Jedan od najčešćih zikrova koje trebamo učiti je: “Nema snage niti moći osim kod Allaha. ” Nije svrha ovog dijela hadisa da se samo zapamti ili pročita, već ga cijeli život moramo učiti i primjenjivati. Od Allaha, dž.š., uvijek trebamo tražiti ono što je najbolje za nas. Kao što roditelji znaju šta je najbolje za njihovo dijete, pa mu poklone ili uskrate, tako i naš Uzvišeni Gospodar zna šta je za nas najbolje, a On je prema nama Milostiviji od naših roditelja.
Ono što nas je zadesilo nije nas moglo mimoići,
niti nas je moglo zadesiti ono što nas je mimoišlo. Mi smo zaduženi da se
trudimo, a ono što nam u život uđe je ušlo Božijom voljom. Zamolimo
Gospodara Uzvišenog da nam olakša samo ono što je za nas dobro na oba svijeta,
Amin!
[1] En-Nedžm, 3.
[2] El-Furkan, 77.
[3] Tirmizi, 2516, Ahmed u Musnedu, 2669.
[4] Ahmed, 2803.
[5] Kaf, 32-33.
[6] El-Bekara, 238.
[7] El-Mu’minun, 5.
[8] El-Maida, 89.
[9] Bejheki, Šu'ab el-iman, 2564.
[10] Ahmed, 6576.
[11] Ahmed, 22378.
[12] Ahmed, Musned, 19559.
[13] El-Bekara, 40.
[14] Hakim, Mustedrek, 8058.
[15] Et-Talak, 2.
